недеља, 29. децембар 2013.

LUDA NOĆ




LUDA NOĆ

Nekako je mirno. Previse mirno. A Nova godina je na pragu. Na svačijem pragu. Ne možeš joj pobeći čak i da zbrišeš u prašume Amazonije,na vrh Himalaja ili, bog-te-pita, u zemljinu orbitu, naprimer.
Prodavnice i nisu  baš u opsadnom stanju. Nešto bolja situacija  je u trgovačkim centrima, onim što ih zovu mall-ovi. Sve jeftina roba. Najjeftinije – najtraženije. Od hrane. A ostalo – same drangulije. Mekana plastika, loš pamuk, sintetika.
Nisam kupila jelku ove godine. Mislim se, šta će mi? Ionako šest meseci posle ‘’najludje noći’’ skupljam  njene iglice po uglovima i prostirkama. Jeste da lepo miriše i podseća na pravu prirodu, ali postoje i sprejevi. Štrc! i eto ti miris borovine. Kupila sam 10 zlatnih, srebrnih ,crvenih i plavih kuglica  na pijaci. Moje uporno cenkanje (na kome mi mnogi zavide???) donelo mi je  uštedu od celih dvadeset dinara. Prodavac mi je spustio cenu  za dva dinara po kuglici. Ja sva srećna. Sada ću da ih stavim u staklenu činiju i to će biti divan NG aranžman,
Što se trpeze tiče,pa i tu će biti nekih  radikalnih promena. Zašto bi  baš svake godine pečena prasetina morala da se muva po stolu? A masna je,brate, samo tako. Čist holesterol. Ćureće pečenje nije naš običaj. Jagnjetina ima loja, junetina je žilava… ostaje pileće pečenje ili riba. A tek je prošla slava. Uostalom, zašto da ne? Neka fina riba. Recimo, dva fileta lososa sa brokolima i krompirom, biće prava gozba. Torta ove godine otpada. Previše šećera, masnoća, aditiva … to smo   izbacili  iz jelovnika. Možda pita sa orasima, onako ne previše  slatka.  A, da, i onaj šampanjac koji smo dobili  kao poklon za slavu. Svetski.
Ma, i taj doček. Svake godine isto. Gužva, buka, lumpovanje, nategnuti osmesi i izandjale čestitike: ‘’ sve najbolje’’, ‘’ da ti se ostvare želje’’, ‘’sreće,ljubavi’’, trt-mrt. A svaka naredna godina skoro ista kao i predhodna i još pomalo gora. Ustvari, sve gora i gora. Naš doprinos izbavljenju. Štednja, spas, stezanje nečega. Za dobrobit nekoga. Kao, naše dece. A našoj deci je već toliko loše da je stvarno čudo da su im uopšte poznate  reči tipa: ‘’sreća’’,’’ lepo’’, ‘’pametno’’, ‘’čovečno’’, ‘’pošteno’’, ‘’kulturno’’, ‘’vaspitano’’. Čemu te reči uopšte? Kome one služe i za šta?
Tako, dragi moji, preostala mi je još  samo sindikalna zabava sa firmom u tamo nekoj kafani. Daj bože da bar to bude koliko-toliko opušteno. Onako,laganica. Samo da nas ne uhvati  dert. Posle toga obično dolazi rasol i kajanje.
A meni nije  do kajanja. Rasol  još i može. Ne kajem se ni zbog čega. Verovatno zato što sam sve u životu radila pošteno*.

  • pošteno = iskreno, bez zadnjih namera, sa mnogo entuzijazma, elana, dobre volje . Neću dalje nabrajti jer su u pitanju arhaizmi koje je opet potrebo prevoditi na savremeni jezik ili je prevod skoro nemoguć.

 E, pa  SREĆNA VAM NOVA GODINA, dragi moji. I tako dalje.


недеља, 1. децембар 2013.

PISMO JEDNOG MLADOG ČOVEKA -'' VEĆ STE NAS IZGUBILI''


Ko smo mi i sta radimo ovde u opste? Cemu i kome sluzimo? Koji su nasi ciljevi i koji je smisao naseg postojanja? Zasto zivimo na ivici egzistencije, nesvesni da doticemo dno iz dana u dan? Zasto se krijemo ispod majcine suknje i zasto smo uvek iza paravana? ....
Reci cu vam ono sto ja licno mislim i znam, a odnosi se na sve Vas, ljude koji ste imali i imate veliki uticaj na ovim prostorima i koji ste imali i imate moc da  kontroliste i upravljate masom!

Mi smo sadasnjost i buducnost ove zemlje, zemlje koja je nekada bila deo jedne mnogo vece celine, koje sada nema. Ta celina je stvorena poput "velikog praska", a zatim nestala, poput hiljada galaksija koje su progutale "crne rupe"...
Rodjeni smo da nastavimo ono sto ste vi zapoceli. Da kreiramo jos bolje sutra, da unapredimo sve sto ste vi vec stvorili, i stvorimo jos mnogo toga novog, boljeg, pozitivnog, lepseg, ohrabrujuceg... , da bi i nasim potomcima ostavili nesto slicno kao sto ste vi "hteli" da ostavite nama. Ali onda ste hteli da imate vise, tudje...kao sto su i mnogi drugi narodi, uz Slovene, pokusavali. I tu pocinje ponor, pad u ambis iz koga cemo se tesko izbaviti, jer mi vise nismo ta celina, vec samo fragment proslosti.
Mir i slobodu ste pretvorili u mrznju i rat, koji smo i onako toliko puta jedva prezivljavali. I kada se najzad ucinilo da sve ide ka boljem, u vasim glavama doslo je do novog "praska". Doslo je vreme da se malo poigrate sa nama, vasim pionima. Vama govorim(!), vama koji krojite sudbine nasih drzava, a samim tim i sudbine nas samih. Zato i jesmo ovde gde smo danas. Na dnu rupe! Rupe koju ste nam vi iskopali. Zarobili ste nas u njoj slepo prateci beskrajnu ludost pojedinaca koji su hteli da budu veciti, besmrtni vladari. Bili ste zaslepljeni nekim "visim" ciljevima koji su samo vama znani, dok je obican narod ginuo zarad tih vasih "ideala".
Ja vas ne mogu i necu uciti kako da ispravite "krivu Drinu", jer da mogu, ja bih to i uradio(Oprosti Drino, samragdno zelena!). I dalje je sve na vama, vama koji nas vodite u buducnost. Drugi su bili, a danas ste vi mozak cele "operacije". Zato pamet u glavu! I zapamtite(!), mi smo i dalje pioni, a vi vodje poput mnogih drugih, dobrih ili losih. Izgubite li jednog piona, za njim ce nestati i drugi, treci... sve do trenutka kada svi ne nestanu. Vec ste ih izgubili mnogo, previse...